• Okretište tramvaja u Ilice kod Črnomerca 1931. (Foto Vladimir Horvat).jpg
  • Opatovina, umjetnička fotografija nepoznatog autora.jpg
  • ORA Sava 1960. godine.jpg
  • Otkriće spomenika banu Jelačiću, prosinac 1866. godine. Pogled prema sjeveroistoku.jpg
  • Palača bogoštovlja i nastave (danas Hrvatski institut za povijest), pogled iz današnje Radićeve (nekad Duge ulice).jpg
  • Palača Demetrović, Radićeva 32. Fotografija Toše Dabca potkraj 1950-ih godina.jpg
  • Palača Gvozdanović, Visoka 8. Vrt na padini prema Tuškancu. Registrirani spomenik hrvatske vrtne arhitekture.jpg
  • Palača HAZU 2011. godine.jpg
  • Palača HAZU 2016. godine.jpg
  • Palača HAZU, sjeverna panorama grada Zagreba.jpg
  • Palača JAZU  (danas HAZU). Zvali su je i Strossmayerova kuća.jpg
  • Palača JAZU (danas HAZU), Akademički trg (danas Trg Josipa Juraja Strossmayera), kolorirana memorabilija oko1905. godine.jpg
  • Palača JAZU (danas HAZU), Akademički Trg (danas Trg Josipa Juraja Strossmayera), oko 1905. godine.jpg
  • Palača JAZU 1893. godine (Ivan Strandl).jpg
  • Palača JAZU 1893. godine.jpg
  • Palača JAZU 1904. godine.jpg
           

680 / 1433

Palača Demetrović, Radićeva 32. Fotografija Toše Dabca potkraj 1950-ih godina

Demetrovićeva kuća u Dugoj ulici (danas Ulica Pavla Radića br. 32). U ožujku 1841. sjedište Čitaonice i Matice ilirske seli se u Demetrovićevu kuću u Dugoj ulici (danas Ulica Pavla Radića br. 32). Tu je kuću, kao najmoderniju zgradu u ondašnjemu Zagrebu, izgradio Bartol Felbinger 1814/15. za bogata trgovca grčkoga podrijetla Đuru Demetrovića, jednog od najvažnijih financijskih pomagača i osnivača Čitaonice. Snalažljiv veletrgovac suknom i duhanom, Demetrović je kao ratni dobavljač vojnih uniformi za austrijsku vojsku u vrijeme napoleonskih ratova, osim silnoga bogatstva zaradio i titulu ugarskoga plemića, promijenivši prezime u Dömötörfy de Hogyis. Čitaonica je isprva dvije, a potom i tri sobe, unajmila za 160 for. godišnje od Lj Gaja koji se u Demetrovićevu kuću, u kojoj se nekoć nalazila trgovina sa skladištem odijela i uniformi, preselio početkom 1841., nakon povratka iz Rusije. Gaj je za 600 for. godišnje uživao sedam soba na II. katu te dvije sobe u prizemlju koje je uredio za svoju tiskaru. Drašković i njegovi ilirci namjeravali su seobom u Gajev stan odati priznanje Gajevu djelu i ličnosti, potencirajući osobno i kulturno-političko jedinstvo koje »nas k učredništvu narodnih naših novinah i k narodnoj tiskarni bliže steže i time pod jednim krovom ove institute narodne izobraženosti naše sjedinjuje i ukrepljuje« (J. Drašković).
Palača Demetrović, Radićeva 32. Fotografija Toše Dabca potkraj 1950-ih godina